Postovi

NADA I ZORAN

Slika
Pripremali  smo se za rat koji je već počeo. Muškarci iz naše stambene zgrade su se organizirali da počiste podrum te skinuli sva vrata od rijetko postavljenih letvi na šupama i tako napravili čisto lijepa, gotovo barska, separea. Nešto starog namještaja je već bilo dolje, a nešto su donijeli. Svaki separe je imao ili krevete, ili fotelje sa stolićem, ili prosto neku panel-ploču stavljenu na četiri automobilske gume i svaki je imao svoje svijeće i šibice, tabletiće, deke, jastuke i ugodnu atmosferu za naše ratne opale kriterije o higijeni i dizajnu na uštrb veće sigurnosti.
Dok su momci tako čistili i opremali podrum, naš zabavni komšija glumac, prvak sarajevskog glumišta, Zoran Bečić poče da priča muškima svoj jad. Živi na posljednjem, petom, katu naše zgrade, gdje se svaka granata i metak čuju mnogo jače i oštrije nego na nižim katovima. On je veoma ustrašen, a pri tome ga je stid što se boji, jer je oficir u rezervi iz JNA (Jugoslovenske narodne armije). Ali njemu nije jasno da vo…

Šta je sloboda

Objavljeno 21.12. 2011 u časopisu Diogen
http://www.diogenpro.com/kultura-kreativa.html

(Tekst definicije slobode na molbu urednice Samire Begman)

         Sloboda je ideal, kao što su to ljubav i istina. Dakle apsolutna sloboda ne postoji, ali postoje njeni aspekti, postoji i neka mjera slobode i postoji vrsta slobode.

Proživljavajući rat u Sarajevu sa dva djeteta, često sam razmišljala o ovakvim egzistencijalnim filosofskim temama, jer smo strah od smrti osjećali svim ćelijama i hormonima, a smisao života nalazili u sanjanju slobode, poetici viteštva i ljubavi i vlastitih preintenzivnih osjećaja. Ugroženost slobode je bila vrlo velika, pa kao što je u svemu što je rat napadao bilo potrebno napraviti štit i ja sam sebi pravila štit definirajući šta je to što čini ono što je meni drago, a treba ga odbraniti od agresije, koja je postala mjera oduzimanja slobode. Ovako sam ja stvari složila: sve što čini moj integritet je moja sloboda, a sve što narušava moj integritet je agresija. Moj inte…

"Horde zla" i "Manijaci"

Slika
Prije dosta godina, negdje odmah iza rata, moja kolegica Ana je radila stručnu revitalizaciju bivše kafane Estrada, koju je kupio neki Ć. Ona je pedantno nacrtala projekat, uglavnom se radilo o velikim staklenim plohama izloga, te je trebalo nacrtati njihove okvire, stručno rečeno pozicije stolarije, iako su okviri bili metalni, te sokl zgrade i fasada, sve stradalo u granatiranju. Završila je posao i projekat je predan izvođaču na realizaciju. Ana je arhitektica u Zavodu za zaštitu spomenika Sarajeva, a Zavod je zadužen da pazi da se historijski spomenici arhitekture ne nagrđuju kada neko ulaže novac za obnovu nego da se sačuva njihov autentičan izgled i eventualnim savremenim dodacima i izmjenama. U zavodu rade stručnjaci zaštite graditeljske baštine.


Ova kafana, bivša "Estrada", u kojoj su se prije rata okupljali estradni umjetnici, rock muzičari, menadžeri i glumci, nalazi se u austro-ugarskoj zgradi, lijepoj samostalnoj kućici, jednoj od najljepših u Sarajevu, koja je …

Molba za čitaoce mog bloga

Slika
Molim vas da "like" za moje tekstove na blogu stavite ispod tekstova na blogu, iako mi je drago da lajkate i na facebooku i molim vas, NAJLJEPŠE VAS MOLIM, stavljajte svoje komentare i pitanja javno. Nemojte mi pisati primjedbe privatno, jer ja sam se, objavljujući tekst, javno izložila i javnim osvrtima. Uz to bih voljela da se o svakoj temi slobodno otvara i razvija debata, kakvih mi nemamo ni u obrazovanju, ni u kulturi, a niti u intelektualnoj javnosti, sem u povojima i obično se to pretvara u sukobe a ne argumentirane diskusije. Osim ovih razloga meni je nemoguće svima pojedinačno odgovarati i sa nekima, radi teksta, izlaziti u kafane da čujem njihovo mišljenje. Često su ti razgovori na bazi "slobodnih misli", a ja sam se za svaki tekst, koji sam napisala, jako dobro pripremila. Zato bih voljela da i oni koji komentiraju imaju dobre argumente, a ne "ja ne razumijem", "ja ne volim", "ja bih to ovako". Nemojte se ljutiti, vrijeme …

Pola kruga od sunca

Slika
(Izvještaj o povratku kući mojim prijateljicama, nakon što sam bila kod njih u Subotici, dočekana sa ružom na stanici, primljena i ugošćena kao kraljica, kada sam se vraćala iz Beča, sa svoga naučnog istraživanja i namjerno raspalila do njih tri, da ih vidim nakon 20 godina, te nakon što smo provele divne dane, sa premalo sati da se sve ispriča.)

            Autobus za Sombor se pokvario već na izlazu iz Subotice. Hlađenje motora nije radilo. Autobus je bio prava drndava šklopocija, kakvih višenema ni u Bosni. Vozač je otvarao poklopac na leđima busa, podbočio ga nekom prljavom drvenom drškom od metle, te sipao u hladnjak vodu iz boce Coca-cole. Nisu mu radili termostati, pa bi se sva ključala voda samo ispljuckala iz njega. Hladio je vozilo, pomicao nas vozeći po nekoliko stotina metara, više puta i opet zastajkivao i mi bi svi izašli van, jer je u autobusu bilo vruće i s nama su putovale na puknutom skaju sjedišta i tri dosadne muhe.
Pitala sam vozača ima li šanse da stignem u Sombor …

Švapski Bajram

Slika
Ova moja pripovijetka nije nagrađena, ali je ušla u narednih 13 koje će biti štampane, na ovom natječaju

Fatima je bila cura iz bogate sarajevske kuće. Otac trgovac, koji je putovao diljem dunjaluka, imao je dućane u Sarajevu i jedan u Dubrovniku, na Stradunu. Ponosan dokaz za to je bila stara fotografija princa Edwarda i njegove voljene  gospođe Simpson baš ispred njegova dućana. Od devetero djece Fata je bila najstarija. Udali su je za „dobru priliku“, inžinjera (kako se tada govorilo) Saliha. I on je bio dijete bogatog trgovca, koji je svoga sina jedinca školovao u Beču. Ali okusio je Salih i siromaštvo, baš kao student. Išao je na Politehnički univerzitet, koji se tada zvao Imperial-Royal Polytechnic Institute. Rijetko bi dolazio, skupo je bilo putovati kući, a odlazio bi s punim ruksakom graha i flašom rakije. Jeo je i krmetinu, dakako, da bi preživio. Bajrami su za njega, tih godina bili utočište snova i uspomena. Kad je završio fakultet, a bio je vrijedan, nije sjedio po kafan…